4 godine prije · sentivo18 · Komentari isključeni za Formula za sretno starenje
Formula za sretno starenje

Istraživanja su pokazala da na dužinu i kvalitet života geni utječu samo 25%, a ostalih 75% određuje način života i zato vam u ovom tekstu donosimo životne navike najdugovječnijih ljudi na svijetu. U Domu SENTIVO ih uveliko primjenjujemo i nadamo se da ćemo i vas podstaknuti da usvojite barem neke od njih kako biste osigurali zdravo i sretno starenje.
Mjesta sa najdugovječnijim stanovništvom nazvana su plavim zonama, a čine ih ostrvo Ikaria (Grčka), ostrvo Sardinia (Italija), poluostrvo Nicoya (Kostarika), Okinawa (Japan) i grad Loma Linda (Kalifornija). Njihovi stanovnici zadržavaju zdravlje i vitalnost u kasnim 90-im te rijetko obolijevaju od demencije i hroničnih bolesti. Životni vijek muškaraca i žena je izjednačen, dok u ostatku svijeta žene žive duže od 6 do 8 godina.
Iako se radi o potpuno različitim kulturama i podnebljima, istraživanjem je utvrđeno da ih povezuje čak 9 zajedničkih navika:
- Život u pokretu: najstariji ljudi na svijetu ne trče maratone niti idu u teretanu. Ne moraju čak ni razmišljati o tome da li se dovoljno kreću jer im je život organiziran tako da su svakog dana, htjeli ne htjeli, fizički aktivni. Svakodnevne aktivnosti kao što su rad u bašti, šetnje i javna okupljanja osiguravaju im konstantu i umjerenu fizičku aktivnost.
- Životna svrha: stanovnici Okinawe ju nazivaju ikigai, stanovnici Kostarike plan de vida, a oboje se može prevesti kao razlog zbog kojeg ustajemo svakog jutra. Poznavanje razloga zbog kojeg postojimo produžava život do sedam godina. To ne znači da moramo težiti ka nekim velikim postignućima. Najdugovječniji ljudi svoju svrhu nalaze u svakodnevnom radu i hobijima, podršci porodici, pomaganju drugima te duhovnosti.
- Sporiji ritam života: ni stanovnici plavih zona nisu imuni na stres i zato svjesno rade na usporavanju života. Nikud ne žure, dovoljno spavaju, rado se okupljaju da pomognu jedni drugima ili da se zabavljaju i našale. Najdugovječniji Italijani svakog dana imaju ‘sretni sat’ – vrijeme u kojem uživaju u druženju uz dobru hranu i piće.
- Doručak pojedi sam, ručak podijeli s prijateljem, a večeru daj neprijatelju: većina kalorija se konzumira u okviru od 8 sati, a ostalih 16 sati probavni sistem odmara. Posljednji obrok je najmanji, jede se kasno poslijepodne ili rano uveče i nakon toga se ne jede ništa do narednog dana. Stanovnici Okinawe se pridržavaju pravila 80%, što znači da prestaju jesti prije osjećaja sitosti (kada im je stomak 80% pun). Odličan način da se spriječi prejedanje jer je signalu da smo siti potrebno 20 minuta da stigne od mozga do želuca.
- „Seljačka“ hrana: mahunarke (grah, leća, slanutak, bob, grašak), povrće, cjelovite žitarice i orašasti plodovi čine bazu ishrane stogodišnjaka. Ove namirnice su izvor vlakana, vitamina i minerala, antioksidanasa i imaju antikancerogeni učinak. Prevelik unos mesa povezan je sa rizikom za oboljevanje od raka i višom stopom smrtnosti i kod muškaraca i kod žena, a u plavim zonama meso se jede povremeno i u posebnim prilikama (do 5x mjesečno). S ovim se u potpunosti razbija mit da moramo biti bogati da bismo se zdravo hranili.
- Čaša vina dnevno: izuzev adventista u Kaliforniji, gotovo svi stanovnici plavih zona umjereno konzumiraju alkohol. To podrazumijeva čašu ili dvije vina uz večeru i/ili druženje sa prijateljima. Vino je bogato antioksidansima, djeluje protivupalno i povezuje se sa smanjenim rizikom od srčanih oboljenja.
- Osjećaj pripadnosti (vjera): većina dugovječnih ljudi pripada nekoj religiji ili vjeruju u nešto. Vjera im omogućava da sačuvaju optimizam, da se uspješno bore sa životnim izazovima i da manje brinu o budućnosti. Redovno prakticiranje vjerskih običaja – neovisno o vjeri – produžava život za 14 godina.
- Porodica na prvom mjestu: moglo bi se reći da se u plavim zonama gotovo sav život vrti oko porodičnih obaveza. Bake/nane i dede ostaju članovi uže porodice bilo da ih djeca i unuci redovno posjećuju bilo da svi žive zajedno. Zahvaljujući takvoj organizaciji porodičnog života, stari se osjećaju voljeno i korisno, njihova djeca su rasterećena jer imaju pomoć u odgoju djece, a unuci odrastaju u stabilnom okruženju.
- S kim si, takav si: najdugovječniji ljudi su stvorili okruženja koja podržavaju zdrava ponašanja. Japanci formiraju grupe podrške sastavljene od bliskih prijatelja na koje se uvijek mogu osloniti, adventisti u Kaliforniji sve poslove obavljaju zajedno, dok se Italijani i Grci rado okupljaju radi druženja i smijeha. Dokazano je da društvenost produžava život i zato je bitno da se u svakoj dobi povezujemo s ljudima s kojima dijelimo iste vrijednosti.