7 godina prije · sentivo18 · Komentari isključeni za Šta je demencija i kako živjeti sa njom?
Šta je demencija i kako živjeti sa njom?
Sve više ljudi ispoljava znakove zaboravnosti zbog propadanja nervnih ćelija, a bolest koja nastaje kao posljedica njihovog izumiranja naziva se demencija.
Demencija se definiše kao gubitak ranije stečenih intelektualnih kapaciteta sa dominantnim poremećajem pamćenja, mišljenja i ponašanja koji značajno ometa profesionalne i svakodnevne aktivnosti pojedinca, onesposobljava funkcionisanje porodice u cjelini i predstavlja opterećenje za društvenu zajednicu.
Drugi karakteristični aspekt bolesti je disfunkcionalnost na planu ponašanja, što podrazumijeva da osoba nije u stanju da obavlja uobičajene dnevne aktivnosti u smislu održavanja lične higijene, pripremanja hrane, oblačenja, samostalnog kretanja čak ni u poznatom okruženju. Simptomi demencije su zaboravnost, dezorijentisanost u svim pravcima, teškoće u govoru, promjene raspoloženja i ponašanja. Često se javljaju napadi agresivnosti, nesanica, uzbuđenost, paranoidnost, halucinacije. Pretpostavlja se da oko 80% osoba iznad 65 godina starosti u BiH boluje od nekog oblika demencije.
Od demencije Alchajmerovog tipa u svijetu boluje više od 35 miliona ljudi, a stručnjaci upozoravaju da će broj dementnih osoba 2030. godine biti 66 miliona, a 2050. preko 115 miliona!
Postoji li lijek?
Nažalost, još uvijek ne postoji efikasna terapija demencije. Psihički problemi (depresija, demencija) su često negirani od strane samih korisnika ili od strane familije ili se ne prepoznaju kao takvi. Takvi korisnici dolaze u ustanovu u pratnji najbližih. U razgovoru s porodicom, korisnika opisuju kao izmijenjenu ličnost sa promjenama raspoloženja koja zahtijeva nadzor. Pacijenti često pružaju otpor posjeti neuropsihijatru, tako da se dijagnoza demencije odnosno psihoorganskog sindroma kasno postavlja.
Dom za starije? Da, ako bolest narušava kvalitet života cijele porodice.
Kada porodica nije više u mogućnosti da se stara o oboljelom i ne može da pruži adekvatnu njegu, treba se informisati o uslovima smještaja u dom za starije osobe koji ima iskustva i programe rada s takvim osobama. Osobi će biti pružena adekvatna stručna njega koju mu kod kuće ne možete pružiti. Članovi porodice u početku imaju ključnu ulogu u njezi dementne osobe, ali kompleksnost same bolesti, veličina porodice te radne obaveze i kućni raspored otežavaju pomoć takvim osobama. Često je jedino prihvatljivo rješenje za porodicu da se osoba zbrine socijalnim i zdravstvenim programom u socijalnim ustanovama tj. domovima za starije osobe.
Ako odlučite da svog bližnjeg smjestite u dom za starije, uradite to na vrijeme, dok još mogu shvatiti šta se dešava i pripremiti se na nove okolnosti.
Radna terapija sa dementnim osobama
Osnovni cilj radne terapije kod demencije je održavanje aktuelnog nivoa mentalnog funkcionisanja, a u radu sa dementnim korisnicima postavljaju se sljedeći ciljevi:
- Djelovati na buđenje, usmeravanje i zadržavanje pažnje, poboljšanje raspoloženja
- Djelovati na voljne aktivnosti (njegovanjem istrajnosti u radu i radnih navika)
- Djelovati na psihosocijalne i psihomotorne aktivnosti
- Pomoći pacijentu u oslobađanju, kočenju i kontroli neprikladnih impulsa ili stanja.
Radna terapija omogućava i ohrabruje pojedince da razviju, ponovo steknu i održe vještine potrebne za učešće u svim aspektima života.
Insistira se na motivaciji i animaciji, budi se kreativnost koju su nekad posjedovali. Podstiču se da usklađuju boje, slikaju. Polako usvajaju određene oblike ponašanja i sami traže neku aktivnost na koju su navikli. Takođe se primjenjuje integracija, a što podrazumijeva izdvajanje iz društva dementnih i uklapanje s ostalim korisnicima.
Iskustva pokazuju da dementni u grupi veoma dobro funkcionišu te se na nove uslove života u zajednici brzo naviku. Uz pomoć redovne radne terapije uspijeva se u velikoj mjeri održati mentalno funkcionisanje, što povećava sam kvalitet života oboljelih osoba.
Iskustva porodica
“Majku Šerifu koja je oboljela od demencije sam smjestio u Dom Sentivo nakon što mi je i samom, živeći s njom i njenom bolešću, prijetilo da obolim. Razumjet će me porodice koje imaju dementnog roditelja u svom domu kakva je to bolest i koje teškoće u svakodnevnom životu porodice nosi sa sobom. Majka je u domu zadovoljna i sretna, lijepo se uklopila, u društvu je svoje generacije, osoblje je posvećeno njoj, pa sam samim tim i ja zadovoljan.” – Z.Budimlić